„Ne vježbanje tehnike, nego tehnika vježbanja!“
F. Liszt
- Uspjeh u učenju instrumenta uvjetovan je velikim brojem faktora – muzikalnost (u užem smislu), sklop fizičkih, fizioloških i psihičkih osobina.
- Psihologija je uspjela istražiti i opisati brojne aspekte čovjekova ponašanja.
- Sviranje:
* Prema američkom psihologu Lasley-u ako pijanist može izvesti šesnaest tonova u sekundi (brzina veća od vremena reakcije na vidni podražaj), onda je jasno da se takva radnja može kontrolirati samo proprioceptivnim mehanizmima.
* Znanjem glazbene gramatike i sintakse moguće je objasniti onaj osjećaj „prirodnosti“ kretnji što ima svaki svirač.
„Postoji neka inteligencija djela i fundamentalnih elemenata glazbe, čak inteligencija prstiju.“
* Primjena teorije transformacijsko-generativne gramatike na područje instrumentalne pedagogije može nas dovesti do sljedećih zaključaka:
* Na atonalnoj glazbi ne bi bilo moguće naučiti svirati klavir upravo zato što takva glazba nema jezične strukture.
* Na primjeru atonalne glazbe se ne uči svirati klavir već samo ta kompozicija.
* Uči li se svirati klavir ili Beethovenova sonata? – i jedno i drugo, odnosno na Beethovenovoj sonati učimo svirati klavir!
* Drugi psihološki zaključak:
* Ne treba se bojati zadržavati na jednoj dobroj kompoziciji. Bolje je uvježbati jednu kompoziciju negoli dvije površno u istom vremenu. Tu se javlja problem vezan za zasićenost i gubitak motivacije, ali ne i „potrošenosti“ kompozicije.
* Da bi se neko gradivo znalo, ono mora biti prenaučeno → ne treba prestati s učenjem odmah nakon što nam se čini da smo gradivo zaboravili.
- Vježbanje:
* Glazbena umijeća stječu se isključivo napornim, dugotrajnim, intenzivnim i upornim vježbanjem.
„Naučiti samostalno vježbati je jedna od najvećih mudrosti koju nastavnik mora odgojiti kod svojih učenika!“
- Kvaliteta vježbanja
* Vježbanje ima smisla samo onoliko koliko smo u stanju biti koncentrirani.
* Moći i znati se koncentrirati uvjet je efikasnog vježbanja.
* Različitim motivacijskim postupcima moguće je povećati odnosno poboljšati „sposobnost“ koncentracije.
* Poseban način podizanja efikasnosti vježbanja čini prethodno proučavanje komada bez pomoći instrumenta. To proučavanje može imati dva oblika: analizu notnog teksta i zvučno (slušno) upoznavanje kompozicije.
* Znanje teorije trebalo bi učeniku pomoći da bez dodira s instrumentom čita i proučava komad koji će svirati. Takvo „mentalno vježbanje“ osobito je korisno pri učenju skladbe napamet.
* Psiholozi predlažu i slijedeći model:
* Analiza skladbe bez instrumenta
* Vježbanje do relativne naučenosti
* Mentalno vježbanje prije kompletiranja umijeća
Kako vježbati?
-
Webmaestro
- ADMINISTRATOR
- Postovi: 1368
- Pridružio se: 01 Jan 1970, 01:00
- Kontakt:
Re: Kako vježbati?
Svaka čast za tekst. Ovo bi trebalo svi da pročitaju i PRIMENJUJU 
Re: Kako vježbati?
Trema
- Trema je strah koji se uči najčešće od učitelja ili od drugog učenika koji je tremu već naučio.
- Nisu sve osobe podjednako podložne tremi. Ekstrovertirane osobe kao i osobe sklone dominaciji su manje sklone tremi za razliku os introvertiranih i osoba sklonih subordinaciji.
- Rad na progresivnom opuštanju mišića, na osvješćivanju, redukciji i sprečavanju napetosti pri vježbanju i muziciranju… vodi do efikasnijeg vježbanja i bolje prilagodbe stresnim situacijama ispita i audicija.
- Trema je strah koji se uči najčešće od učitelja ili od drugog učenika koji je tremu već naučio.
- Nisu sve osobe podjednako podložne tremi. Ekstrovertirane osobe kao i osobe sklone dominaciji su manje sklone tremi za razliku os introvertiranih i osoba sklonih subordinaciji.
- Rad na progresivnom opuštanju mišića, na osvješćivanju, redukciji i sprečavanju napetosti pri vježbanju i muziciranju… vodi do efikasnijeg vježbanja i bolje prilagodbe stresnim situacijama ispita i audicija.
Re: Kako vježbati? Motivacija!!!
Motivacija
- Rijetki su učenici koji u su u početnoj fazi učenja instrumenta intrinzično motivirani. Pretežno se tu radi o motivacijskim postupcima roditelja koje su ekstrinzične naravi.
- Mogućnost stvaranja intrinzične motivacije leži u izboru zanimljivih kompozicija, u perspektivi javnog nastupanja i osobi učitelja.
- Kruti nastavni satovi koji se svode na sviranje ljestvice – etide – Bach – Sonata smanjuju intrinzičnu motivaciju i motivaciju uopće.
- Rijetki su učenici koji u su u početnoj fazi učenja instrumenta intrinzično motivirani. Pretežno se tu radi o motivacijskim postupcima roditelja koje su ekstrinzične naravi.
- Mogućnost stvaranja intrinzične motivacije leži u izboru zanimljivih kompozicija, u perspektivi javnog nastupanja i osobi učitelja.
- Kruti nastavni satovi koji se svode na sviranje ljestvice – etide – Bach – Sonata smanjuju intrinzičnu motivaciju i motivaciju uopće.
Re: Kako vježbati? umor i domor
Fenomen transfera se očituje najviše pri sviranju tehničkih vježbi, ljestvica, etida i sl. tj. u situacijama sviranja glazbenog materijala koji se ne svira radi njega samoga.
- U psihologiji vježbanja važi kao prihvaćena činjenica da je tek specifičan trening pravi trening, što znači vježbanje radnje na samoj radnji! Za pijanista to pak znači da treba vježbati ono što želi svirati, a to sigurno nisu ljestvice ili tehničke vježbe!
- Oni glazbeni pedagozi koji vjeruju u ljestvice i tehničke vježbe poistovjećuju umijeće sviranja instrumenta sa sportskim treningom!!! Sviranje glazbenog instrumenta nije tjelovježba! Priroda je sviračkih umijeća da se ona mogu razviti do savršenstva. Vježbač može računati na to da će nakon određenog vremena neku kompoziciju (ukoliko joj je dorastao) moći odsvirati savršeno, dok neki sportaš ne može. Razlog tomu je što u sportu umijeće nekoga igraća ne ovisi samo o njemu već i o protivniku. U sviranju fuge, sonate, pa čak i koncerata ne postoji nepredvidiva situacija.
Umor i odmor
- Vježbanje na instrumentu je duhovni ali i fizički rad; prema tome, pojavit će se i dvije vrste umora: duhovni i tjelesni.
- Psiholozi se pokazali kako se duhovni umora javlja sporo i ogleda se u osjećaju umora, u gubitku volje za radom, dosadi, negoli u stvarnom umoru.
- Duhovni se umor javlja u obliku zasićenja postojećom aktivnošću. Može se otkloniti motivacijom, promjenom aktivnosti, odmaranjem.
- Bolje se odmarati češće i kraće, nego rjeđe ali duže.
- U psihologiji vježbanja važi kao prihvaćena činjenica da je tek specifičan trening pravi trening, što znači vježbanje radnje na samoj radnji! Za pijanista to pak znači da treba vježbati ono što želi svirati, a to sigurno nisu ljestvice ili tehničke vježbe!
- Oni glazbeni pedagozi koji vjeruju u ljestvice i tehničke vježbe poistovjećuju umijeće sviranja instrumenta sa sportskim treningom!!! Sviranje glazbenog instrumenta nije tjelovježba! Priroda je sviračkih umijeća da se ona mogu razviti do savršenstva. Vježbač može računati na to da će nakon određenog vremena neku kompoziciju (ukoliko joj je dorastao) moći odsvirati savršeno, dok neki sportaš ne može. Razlog tomu je što u sportu umijeće nekoga igraća ne ovisi samo o njemu već i o protivniku. U sviranju fuge, sonate, pa čak i koncerata ne postoji nepredvidiva situacija.
Umor i odmor
- Vježbanje na instrumentu je duhovni ali i fizički rad; prema tome, pojavit će se i dvije vrste umora: duhovni i tjelesni.
- Psiholozi se pokazali kako se duhovni umora javlja sporo i ogleda se u osjećaju umora, u gubitku volje za radom, dosadi, negoli u stvarnom umoru.
- Duhovni se umor javlja u obliku zasićenja postojećom aktivnošću. Može se otkloniti motivacijom, promjenom aktivnosti, odmaranjem.
- Bolje se odmarati češće i kraće, nego rjeđe ali duže.
Re: Kako vježbati?
Vještina sviranja uključuje fleksibilnost prstiju i njihovu dovoljnu manipulativnost s naše strane – dakle, da prsti rade ono što mi hoćemo, odnosno ono što skladba zahtijeva, što činivježbanje neophodnim. Slično plesu i u sviranju potrebna je i uvježbanost fizičke memorije prstiju i ruku koji će upamtiti određene pomake i kretnje te slijed pokreta. Vježbanje u svojoj osnovi sadrži mnogostruko ponavljanje materije – u ovom slučaju skladbe, jer ponavljanjem, uz određene napomene koje vježbanje čine učinkovitijim, skladba ‘sjeda’ i mi ju savladavamo i suvereno možemo odsvirati cijelu skladbu, odnosno predstaviti skladateljevu ideju od početka do kraja u svoj njenoj ljepoti.
Poznata je priča, vrlo vjerojatno istinita, o vježbanju slavnoga pijanista i skladatelja Franza Liszta (1811-1886) koji je ponesen oduševljenjem virtuozne tehnike slavnoga violinista Niccola Paganinija (1782-1840) htio istu virtuoznost postići i na klaviru. Liszt je sam smislio raznorazne vježbe i podvrgnuo se rigoroznom svakodnevnom šestosatnom vježbanju. Ljestvice za fleksibilnost i snagu vježbao je 2 sata, uključujući akorde i rastvorbe, vježbao je s visokim dizanjem prstiju!!!! te dizanjem ruku kod akorada!!! i u mf-f dinamici za jačanje, repeticije oktava i akorada vježbao je za kontrolu mišića, trilere kod kojih prsti koji ne izvode triler drže određene tonove na klavijaturi i druge vratolomije. Htio je postići savršenu kontrolu prstiju, slijedeći time savjet koji mu je dao njegov profesor klavira Carl Czerny:
"NIKADA TI PRSTI NE SMIJU SMETATI NA PUTU TVOJE UMJETNIČKE INTERPETACIJE !!!"
Poznata je priča, vrlo vjerojatno istinita, o vježbanju slavnoga pijanista i skladatelja Franza Liszta (1811-1886) koji je ponesen oduševljenjem virtuozne tehnike slavnoga violinista Niccola Paganinija (1782-1840) htio istu virtuoznost postići i na klaviru. Liszt je sam smislio raznorazne vježbe i podvrgnuo se rigoroznom svakodnevnom šestosatnom vježbanju. Ljestvice za fleksibilnost i snagu vježbao je 2 sata, uključujući akorde i rastvorbe, vježbao je s visokim dizanjem prstiju!!!! te dizanjem ruku kod akorada!!! i u mf-f dinamici za jačanje, repeticije oktava i akorada vježbao je za kontrolu mišića, trilere kod kojih prsti koji ne izvode triler drže određene tonove na klavijaturi i druge vratolomije. Htio je postići savršenu kontrolu prstiju, slijedeći time savjet koji mu je dao njegov profesor klavira Carl Czerny:
"NIKADA TI PRSTI NE SMIJU SMETATI NA PUTU TVOJE UMJETNIČKE INTERPETACIJE !!!"
Re: Kako vježbati?
1. slojevitost – svladavanje materije sloj po sloj, dakle put od jednostavnijeg (raslojenog) do složenijeg (nekoliko slojeva istovremeno) je vrlo učinkovit i uspješan
2. strpljenje – jako je važno dobro savladati prethodni sloj ili stupanj prije prelaska na sljedeći ili dodavanja novog sloja, to vrlo značajno doprinosi učinkovitosti i uspjehu
3. koncentracija – potpuna mentalna budnost i prisutnost tijekom vježbanja, kako bi se greške eliminirale čim se uoče i tako ponavljanje točne materije nadvladalo ponavljanje materije s greškama, jer šđto se greška više puta ponavlja, ona se isto tako nauči kao da je točna materija, a nije, ova stavka jako podiže učinkovitost i uspješnost vježbanja te osigurava dobar temelj za dugotrajno znanje
4. upornost – upornost odnosno redovitost vježbanja vrlo je važna zbog zadane fiziološke uvjetovanosti trajanja sjećanja na učenu materiju, ukoliko u pravilnim razmacima i dovoljno čestim razmacima (svaki dan) vježbamo neku skladbu naučit ćemo je sigurno, u suprotnom – nakon 3, 5 ili 7 dana moramo više energije, truda i vremena uložiti u ponovno učenje elemenata koje smo već savladali, ali smo ih u međuvremenu zaboravili, što smanjuje učinkovitost i uspjeh vježbanja, produljuje virjeme koje je potrebno za svladavanje neke skladbe i dovodi do osjećaja razdražljivosti i smanjene motivacije za daljnjim vježbanjem, odnosno osjećajem da nismo dovoljno dobri ili uspješni u sviranju. To se naravno može izbjeći, ali ne uvijek, što je prirodno i potrebno je znati da je rezultat lošeg vježbanja, a ne da smo mi loši. Dobrim vježbanjem ponovo se vraća uspješnost.
5. optimizam – jako je važno s vjerom u sebe i svoje sposobnosti pristupiti vježbanju, jer ne postoji niti jedna skladba na svijetu koja se ne može savladati vježbanjem – dobrim i učinkovitim vježbanjem. Uvijek ima boljih i lošijih dana, no redovitim i pravilnim vježbanjem oscilacije su manje i uspjeh veći odnosno kontinuiran. Akumulirani kontinuirani rad je uspjeh jer gradi neboder znanja, a to je trajna vrijednost i ponos svakog sviraca
2. strpljenje – jako je važno dobro savladati prethodni sloj ili stupanj prije prelaska na sljedeći ili dodavanja novog sloja, to vrlo značajno doprinosi učinkovitosti i uspjehu
3. koncentracija – potpuna mentalna budnost i prisutnost tijekom vježbanja, kako bi se greške eliminirale čim se uoče i tako ponavljanje točne materije nadvladalo ponavljanje materije s greškama, jer šđto se greška više puta ponavlja, ona se isto tako nauči kao da je točna materija, a nije, ova stavka jako podiže učinkovitost i uspješnost vježbanja te osigurava dobar temelj za dugotrajno znanje
4. upornost – upornost odnosno redovitost vježbanja vrlo je važna zbog zadane fiziološke uvjetovanosti trajanja sjećanja na učenu materiju, ukoliko u pravilnim razmacima i dovoljno čestim razmacima (svaki dan) vježbamo neku skladbu naučit ćemo je sigurno, u suprotnom – nakon 3, 5 ili 7 dana moramo više energije, truda i vremena uložiti u ponovno učenje elemenata koje smo već savladali, ali smo ih u međuvremenu zaboravili, što smanjuje učinkovitost i uspjeh vježbanja, produljuje virjeme koje je potrebno za svladavanje neke skladbe i dovodi do osjećaja razdražljivosti i smanjene motivacije za daljnjim vježbanjem, odnosno osjećajem da nismo dovoljno dobri ili uspješni u sviranju. To se naravno može izbjeći, ali ne uvijek, što je prirodno i potrebno je znati da je rezultat lošeg vježbanja, a ne da smo mi loši. Dobrim vježbanjem ponovo se vraća uspješnost.
5. optimizam – jako je važno s vjerom u sebe i svoje sposobnosti pristupiti vježbanju, jer ne postoji niti jedna skladba na svijetu koja se ne može savladati vježbanjem – dobrim i učinkovitim vježbanjem. Uvijek ima boljih i lošijih dana, no redovitim i pravilnim vježbanjem oscilacije su manje i uspjeh veći odnosno kontinuiran. Akumulirani kontinuirani rad je uspjeh jer gradi neboder znanja, a to je trajna vrijednost i ponos svakog sviraca
Re: Kako vježbati?
a) jasnoća i bogatstvo zvučnih predodžbi, tj. doživljaj karaktera glazbe
b) izoštrenost sluha u završnim točkama pasaža, promjeni smjera kretanja
c) osjećanje živog pulsa, tj. osjećaj kretanja glazbe
d) koncentracija, refleksi, spretnost pokreta, gipkost
e) vodeća uloga aktivnih i živih prstiju
f) ekonomičnost pokreta
g) jasan tonski rezultat
Ove stvari će nam pomoći razvoju tehnike, a ove odmoći:
a) ukočenost--> pri vježbanju zanemaruje se ton, fraziranje, disanje i gipkost.
=nespretno i nezgrapno izvođenje umjetničke literature
b) izolirano vježbanje prstiju--> vježbanje podizanje i udara prstiju, uz nepokretan položaj ruke i bez lijepog tona
=neizražajno sviranje, tempo skladbe će biti ograničen
c) pretjerana opuštenost ruku tj. zgloba-->zglob se kreće sam po sebi, aktivnost prstiju opada
=mlitavost, ton bez sjaja
d) želja za brzim sviranjem--> jasnoća i kvaliteta tona dolaze u drugi plan
=loše pasaže
Iz svega ovoga vidimo povezanost između tona i tehnike. Jedno bez drugoga ne ide.
Tehničko usavršavanje je zapravo stjecanje neophodnih i oslobađanje od suvišnih pokreta.--> ekonomičnost pokreta
Ruka, tj. zglob uvijek prati rad prstiju. On ima najvažniju ulogu u radu protiv ukočenosti i napetosti.
OKOMITO KRETANJE RUČNOG ZGLOBA:
-snažni završetci, ritmički akcenti, jaki akordi-->pokreti nadolje
-snažni akordi kratkog trajanja, staccato oktave-->pokreti nagore
Za vrijeme vježbanja dobro je da svirač pri pokretima nadolje izdiše, a pri pokretima nagore udiše. Ovi pokreti nadolje ne trebaju biti pretjerani, ručni zglob se ne smije spustiti više od jednog cm, a ruka ne smije pasti. Prsti ostaju čvrsti, tvoreći most da bi preuzeo udar energije i težine.
CIKLOIDNI POKRETI RUČNOG ZGLOBA:
-ako ruke klavirsta nisu napete, ručni zglobovi neprestano čine valovite pokrete koji su jedva zametljivi
VRSTE I VJEŽBANJE TEHNIKE:
1. SITNA TEHNIKA
a) pasaži, trileri, repeticije...
2. KRUPNA TEHNIKA
a) akordi
b) oktave
c) skokovi
1.a)
-prvo u sporom tempu, ne puno dizati prste, imati osjećaj kao da imate veliki teret na ruci
-zatim u srednjem tempu svirati lako i glatko, prsti su živi i aktivni ali se gotovo ne dižu, gipki pokreti ručnog zgloba
-zatim u brzom tempu svirati staccato, prsti su isto aktivni, gipki pokreti ručnog zgloba i ruke
- brzo sviranje traži brzo mišljenje, široki dah, osjećanje živog pulsa, tehničku i misaonu pripremu
2.a)
-bez prethodne pripreme, tj. traženja tipki
-aktivni prsti, ekonomičnost pokreta
-horizontalno kretanje ruku
-slobodan pad, prsti vode ruku
b)
-postoje oktave iz zgloba i oktave iz podlaktice
-s oktavama iz zgloba dobijemo brzinu, ali ne baš jaki ton
-s oktavama iz podlaktice dobijemo suprotno
- izvođenje oktava zahtijeva aktivno, ravnomjerno i ujednačeno djelovanje cijelog pijanističkog aparata-->gipkost
- ruku treba fiksirati na razmak oktave (1-5 ili 1-4 prsti), ali ne ju ukočiti
i samo premještati ruku
c)
-skokovi traže usklađeno funkcioniranje ruku te ekonomičnost pokreta
-vježbati tako da ruku u sporom tempu brzo namjestimo iznad željene tipke i dobijemo ton tražene jačine i boje
b) izoštrenost sluha u završnim točkama pasaža, promjeni smjera kretanja
c) osjećanje živog pulsa, tj. osjećaj kretanja glazbe
d) koncentracija, refleksi, spretnost pokreta, gipkost
e) vodeća uloga aktivnih i živih prstiju
f) ekonomičnost pokreta
g) jasan tonski rezultat
Ove stvari će nam pomoći razvoju tehnike, a ove odmoći:
a) ukočenost--> pri vježbanju zanemaruje se ton, fraziranje, disanje i gipkost.
=nespretno i nezgrapno izvođenje umjetničke literature
b) izolirano vježbanje prstiju--> vježbanje podizanje i udara prstiju, uz nepokretan položaj ruke i bez lijepog tona
=neizražajno sviranje, tempo skladbe će biti ograničen
c) pretjerana opuštenost ruku tj. zgloba-->zglob se kreće sam po sebi, aktivnost prstiju opada
=mlitavost, ton bez sjaja
d) želja za brzim sviranjem--> jasnoća i kvaliteta tona dolaze u drugi plan
=loše pasaže
Iz svega ovoga vidimo povezanost između tona i tehnike. Jedno bez drugoga ne ide.
Tehničko usavršavanje je zapravo stjecanje neophodnih i oslobađanje od suvišnih pokreta.--> ekonomičnost pokreta
Ruka, tj. zglob uvijek prati rad prstiju. On ima najvažniju ulogu u radu protiv ukočenosti i napetosti.
OKOMITO KRETANJE RUČNOG ZGLOBA:
-snažni završetci, ritmički akcenti, jaki akordi-->pokreti nadolje
-snažni akordi kratkog trajanja, staccato oktave-->pokreti nagore
Za vrijeme vježbanja dobro je da svirač pri pokretima nadolje izdiše, a pri pokretima nagore udiše. Ovi pokreti nadolje ne trebaju biti pretjerani, ručni zglob se ne smije spustiti više od jednog cm, a ruka ne smije pasti. Prsti ostaju čvrsti, tvoreći most da bi preuzeo udar energije i težine.
CIKLOIDNI POKRETI RUČNOG ZGLOBA:
-ako ruke klavirsta nisu napete, ručni zglobovi neprestano čine valovite pokrete koji su jedva zametljivi
VRSTE I VJEŽBANJE TEHNIKE:
1. SITNA TEHNIKA
a) pasaži, trileri, repeticije...
2. KRUPNA TEHNIKA
a) akordi
b) oktave
c) skokovi
1.a)
-prvo u sporom tempu, ne puno dizati prste, imati osjećaj kao da imate veliki teret na ruci
-zatim u srednjem tempu svirati lako i glatko, prsti su živi i aktivni ali se gotovo ne dižu, gipki pokreti ručnog zgloba
-zatim u brzom tempu svirati staccato, prsti su isto aktivni, gipki pokreti ručnog zgloba i ruke
- brzo sviranje traži brzo mišljenje, široki dah, osjećanje živog pulsa, tehničku i misaonu pripremu
2.a)
-bez prethodne pripreme, tj. traženja tipki
-aktivni prsti, ekonomičnost pokreta
-horizontalno kretanje ruku
-slobodan pad, prsti vode ruku
b)
-postoje oktave iz zgloba i oktave iz podlaktice
-s oktavama iz zgloba dobijemo brzinu, ali ne baš jaki ton
-s oktavama iz podlaktice dobijemo suprotno
- izvođenje oktava zahtijeva aktivno, ravnomjerno i ujednačeno djelovanje cijelog pijanističkog aparata-->gipkost
- ruku treba fiksirati na razmak oktave (1-5 ili 1-4 prsti), ali ne ju ukočiti
i samo premještati ruku
c)
-skokovi traže usklađeno funkcioniranje ruku te ekonomičnost pokreta
-vježbati tako da ruku u sporom tempu brzo namjestimo iznad željene tipke i dobijemo ton tražene jačine i boje
Re: Kako vježbati?
" Ton - ta materija glazbe, njezino tijelo - to mora biti glavni sadržaj našega svakodnevnog vježbanja. " - Heinrich Neuhaus
" Da bismo postigli najbolje tehničke rezultate i da bi se ovladalo raznovrsnim nijansama tona, treba koristiti sve mogućnosti tijela
, od vrhova prstiju do cijelog trupa. " - Heinrich Neuhaus
" Da bismo postigli najbolje tehničke rezultate i da bi se ovladalo raznovrsnim nijansama tona, treba koristiti sve mogućnosti tijela
, od vrhova prstiju do cijelog trupa. " - Heinrich Neuhaus
Re: Kako vježbati? PLAY STATION
VJEŽBA "PLAY STATION"
Skladba postaje pejzaž, ispunjen jedinstvenim opasnostima koje treba preći. Kao i u igrici na play-stationu, cilj je preći put do kraja bez posrtanja, ali umjesto uspavanih lavova i mračnih provalija, kao zamke imamo neočekivane ritmičke promjene ili izdajničke prstomete
Prije nego se počne s vježbanjem, skladbu se treba podijeliti u manje dijelove kao što su podijeljene i igrice.
Treba se brinuti samo o jednom dijelu skladbe kako ne bi svirača "utopili" zahtjevi iz cijele kompozicije. U igrici je igrač prisiljen igrati određeni dio sve dok taj dio ne nauči odigrati točno. Kao i igrač koji uči iz svojih pogrešaka (koji se nakon nekog vremena sjeća pogreške), tako se i svirač neće iznenaditi kad se npr. pojavi predznak ispred note.
Svaku radnju koju ponavljaš više puta, svaki sljedeći put radit ćeš sve bolje i bolje (čovjek je biće navike
imaj to na umu!). Ako vježbaš i radiš pogreške, naučit ćeš svirati s pogreškama! Budi strog prema sebi! Pazi da uočiš a zatim i ispraviš sam sebe svaki put kada odsviraš pogrešan ton, prstomet, ritam ili npr. dinamičku oznaku. Na taj način programiraš svoju podsvjest samo točnim informacijama. Brže ćeš učiti, a postat ćeš i sigurniji! Ako ovako vježbaš trebat će ti puno manje vremena da navježbaš skladbu. Deset minuta ovakvog vježbanja može vrijediti kao pet sati prosviravanja komada u pravom tempu zajedno. Čak je bolje uopće ne vježbati nego samo tako prosviravati!
3. VJEŽBA "PRVO NAJTEŽE"
Počni s dijelom skladbe koji ti izgleda najzahtjevnije i marljivo radi sve dok ti ne ide dobro. Sve ostalo će izgledati lakše. Nastavi tako raditi i na kraju će ostati samo najlakši dijelovi skladbe. Međutim, ako se želiš dobro osjećati i imati osjećaj da stalno napreduješ, onda preporučam vježbanje prvo najlakših dijelova! Neke štafete na natjecanjima utrku završavaju s najbržim natjecateljem. Neki pak započinju s najbržim i puštaju ostale da ih pokušaju dostići. Kad isprobaš obje metode, znat ćeš koja ti bolje odgovara.
4. VJEŽBA "PRVO NAJLAKŠE"
Počni s dijelom skladbe koji ti izgleda najjednostavnije. Kad najlakše dijelove skladbe sviraš i zadovoljan si svojim napretkom, kreni na teže dijelove. Radi ih marljivo dok i njih ne sviraš s lakoćom kao i najlakše dijelove.
5. VJEŽBA "ŠKOLICA"
List papira razdijeli na 8 polja (kao za igri Školice). Označi ih brojevima od 1 do 8. Osmo polje je "kuća". Odredi jedan dio skladbe koji želiš naučiti svirati bez pogreške. Kad odsviraš zadani dio bez pogreške, pomakneš se za jeno polje naprijed. Ako pogriješiš, moraš se vratiti na početak, tj. na prvo polje. S vježbanjem si gotov kad stigneš na polje "kuća".
Skladba postaje pejzaž, ispunjen jedinstvenim opasnostima koje treba preći. Kao i u igrici na play-stationu, cilj je preći put do kraja bez posrtanja, ali umjesto uspavanih lavova i mračnih provalija, kao zamke imamo neočekivane ritmičke promjene ili izdajničke prstomete
Prije nego se počne s vježbanjem, skladbu se treba podijeliti u manje dijelove kao što su podijeljene i igrice.
Treba se brinuti samo o jednom dijelu skladbe kako ne bi svirača "utopili" zahtjevi iz cijele kompozicije. U igrici je igrač prisiljen igrati određeni dio sve dok taj dio ne nauči odigrati točno. Kao i igrač koji uči iz svojih pogrešaka (koji se nakon nekog vremena sjeća pogreške), tako se i svirač neće iznenaditi kad se npr. pojavi predznak ispred note.
Svaku radnju koju ponavljaš više puta, svaki sljedeći put radit ćeš sve bolje i bolje (čovjek je biće navike
imaj to na umu!). Ako vježbaš i radiš pogreške, naučit ćeš svirati s pogreškama! Budi strog prema sebi! Pazi da uočiš a zatim i ispraviš sam sebe svaki put kada odsviraš pogrešan ton, prstomet, ritam ili npr. dinamičku oznaku. Na taj način programiraš svoju podsvjest samo točnim informacijama. Brže ćeš učiti, a postat ćeš i sigurniji! Ako ovako vježbaš trebat će ti puno manje vremena da navježbaš skladbu. Deset minuta ovakvog vježbanja može vrijediti kao pet sati prosviravanja komada u pravom tempu zajedno. Čak je bolje uopće ne vježbati nego samo tako prosviravati!3. VJEŽBA "PRVO NAJTEŽE"
Počni s dijelom skladbe koji ti izgleda najzahtjevnije i marljivo radi sve dok ti ne ide dobro. Sve ostalo će izgledati lakše. Nastavi tako raditi i na kraju će ostati samo najlakši dijelovi skladbe. Međutim, ako se želiš dobro osjećati i imati osjećaj da stalno napreduješ, onda preporučam vježbanje prvo najlakših dijelova! Neke štafete na natjecanjima utrku završavaju s najbržim natjecateljem. Neki pak započinju s najbržim i puštaju ostale da ih pokušaju dostići. Kad isprobaš obje metode, znat ćeš koja ti bolje odgovara.
4. VJEŽBA "PRVO NAJLAKŠE"
Počni s dijelom skladbe koji ti izgleda najjednostavnije. Kad najlakše dijelove skladbe sviraš i zadovoljan si svojim napretkom, kreni na teže dijelove. Radi ih marljivo dok i njih ne sviraš s lakoćom kao i najlakše dijelove.
5. VJEŽBA "ŠKOLICA"
List papira razdijeli na 8 polja (kao za igri Školice). Označi ih brojevima od 1 do 8. Osmo polje je "kuća". Odredi jedan dio skladbe koji želiš naučiti svirati bez pogreške. Kad odsviraš zadani dio bez pogreške, pomakneš se za jeno polje naprijed. Ako pogriješiš, moraš se vratiti na početak, tj. na prvo polje. S vježbanjem si gotov kad stigneš na polje "kuća".
