Sve je stvar ukusa i "stomaka", da tako kažem
Na primer, slušao sam stare muzičare kad kažu "najbolji muzičar/harmonikaš je onaj koji je zaradio najviše para", i ima neke logike.
A opet, i ovi što kažu najbolji je onaj koji je ostavi najveći trag u muzici, kao instrumentalista, muzičar koji je poznat ostvaren u medijima, koji je napravio gomilu snimaka i odsvirao najlepše kompozicije, itd.
A opet, za neke su najbolji oni koji su kvalitetno prenosili svoje znanje drugima, i imaju najviše poznatih i uspešnih učenika.
Bez para se, na žalost, ne može, danas klinci vežbaju svašta da bi bili atraktivni i primamljivi da ih zovu na slavlja i da zarađuju, što je okej, e sad, ko može da podnese, da pljuju novčanicu i lepe mu na čelo, kao Borko, recimo, ili da legne da ga posipaju parama, ili to u usta... taj zarađuje dobro, i boli ga uvo. Recimo, za Borka kažu da je jedan od muzičara na estradi koji najviše zarađuju, uđe sa harmonikom među goste, vrati se sa 100 hiljada, prospe u torbu i ode opet. Ali njemu ne smeta ni da legne, ni da klekne, i šta god. A recimo ja, meni je to smetalo, kad mi neko pljune na novčanicu, ja se izmaknem, ne mogu da podnesem to. Zato recimo muzičari poput Borka zarađuju baš velike pare, a recimo ja više ne sviram, bavim se nečim drugim i ne živim od muzike, nekad malo uzmem harmoniku sebi za ljubav ili kad se društvo malo okupi, i to je sve.