Predstavljanje članova
Re: Predstavite se
Pozdrav svima, zovem se Zdravko i iz Herceg Novog sam.
Tek sam sada vidio ovaj dio za predstavljanje tako da mi ovo nije prvi post, kao sto je trebalo da bude. Sviram odavno, ne pamtim vise godine al ih ima svo cudo, nikad nisam neke znacajnije rezultate postigao a nisam tome ni stremio. Zivotna zelja mi je bila da naucim da sviram za svoju dusu, i onda sam negdje sredinom 80 upoznao tada vec vremesnog cicicu koji mi je ulio elan za ucenje i naucio me prvim trilerima. Inace sam u to vrijeme vec batalio sviranje jer sa zavrsetkom osnovne muzicke nije se imalo sta vise svirati.
Poslije nekog vremena kupuje mi tatko moju drugu harmoniku a prvu kabinsku od one nesrece Hokija. Dobro nas je presao jel nam je prodao rucni rad kao original. Takva je trgovina, ko koga zezne. Onda dolazi faks i odlaganje harmonike na neodredjeno, tek sa zavrsetkom faksa se vracam staroj ljubavi i pocinjem da tezgarim pomalo. Tezga po tezgica i ja prodam moju sumadinku i kupim dvojku! Kako sam bio srecan, niko srecniji tada od mene. Medjutim vidim da sam vise opterecen harmonikom nego svirkom, gledam pijane budale kako mi vrte sa punim casama oko harmonike i tako sve dok mi budala nije prolila pivo po mehu i basovima.
Sam sebi kazem: "Neces vise, nije ona tebe kupila nego ti nju!" i prodam je prije 5 dana. Tu se zavrsava moja tuzna prica, a taman sam je bio sredio, kako je bila dobra.
Sad sam bez harmonike
Malo je zbrda-zdola, nadam se da necete zamjeriti :depkvk:
Tek sam sada vidio ovaj dio za predstavljanje tako da mi ovo nije prvi post, kao sto je trebalo da bude. Sviram odavno, ne pamtim vise godine al ih ima svo cudo, nikad nisam neke znacajnije rezultate postigao a nisam tome ni stremio. Zivotna zelja mi je bila da naucim da sviram za svoju dusu, i onda sam negdje sredinom 80 upoznao tada vec vremesnog cicicu koji mi je ulio elan za ucenje i naucio me prvim trilerima. Inace sam u to vrijeme vec batalio sviranje jer sa zavrsetkom osnovne muzicke nije se imalo sta vise svirati.
Poslije nekog vremena kupuje mi tatko moju drugu harmoniku a prvu kabinsku od one nesrece Hokija. Dobro nas je presao jel nam je prodao rucni rad kao original. Takva je trgovina, ko koga zezne. Onda dolazi faks i odlaganje harmonike na neodredjeno, tek sa zavrsetkom faksa se vracam staroj ljubavi i pocinjem da tezgarim pomalo. Tezga po tezgica i ja prodam moju sumadinku i kupim dvojku! Kako sam bio srecan, niko srecniji tada od mene. Medjutim vidim da sam vise opterecen harmonikom nego svirkom, gledam pijane budale kako mi vrte sa punim casama oko harmonike i tako sve dok mi budala nije prolila pivo po mehu i basovima.
Sam sebi kazem: "Neces vise, nije ona tebe kupila nego ti nju!" i prodam je prije 5 dana. Tu se zavrsava moja tuzna prica, a taman sam je bio sredio, kako je bila dobra.
Sad sam bez harmonike
Malo je zbrda-zdola, nadam se da necete zamjeriti :depkvk:
Re: Predstavite se
Dobro dosao mamula i da si ti nama ziv i zdrav, pa ces kupiti novu harmoniku. Vazno je da ti volis muziku i harmoniku, a ostalo ces se snaci.
Ziveli i da se druzimo jos dugo na ovom forumu.
Ziveli i da se druzimo jos dugo na ovom forumu.
-
- Šef orkestra
- Postovi: 701
- Pridružio se: 01 Jan 1970, 01:00
Re: Predstavite se
Jbga mamula,steta sto si moro da je prodas...al'sta da se radi-nuzda zakon menja.Ma,bice harmonika,n=nek smo mi zivi i zdravi! Dobro nam doso i veliki pozdrav!
Re: Predstavite se
Piozdrav dragcemuz, jedno pitanje ,vidim da jako dugo svirate dugmetaru pa me interesuje jeli postoje mogucnosti da malo vise objasnite ovdje na forumu raspored prstiju i akorde na Dugmetari kako to sve izgleda, kao sto je uradio Webmaestro na postu Teoretski dio za klavirnu Harmoniku,ako postoji ja bih vas zamolio da to ucinite ako ikako mozete pozdrav od Alibabe..drakcemuz napisao:KOLEGA,
Ja radim u Popovcu kao matičnoj školi, Stubici i Buljanu izdvojenim odeljenjima. Predajem muzičku kulturu. Mislim da te poznajem, ako se ne varam Vaš orkestar je MOŽDA svirao jedno drugarsko veče 90-ih godina u Stubici u Domu kulture. Kažem, možda, jer nisam siguran.
Ja sam, ako si čuo, Dragoslav iz Donje Mutnice. Svirao sam nekoliko stilova, pa i ''južnjake''. Bio sam ''strah i trepet'' za okolinu i kolege muzičare, ali bilo u prošlosti. Sto je bilo, više se ne vraća. Znao sam da vežbam i po 10 sati, detaljno. Frazu po frazu.
Pročitah komentar o MIJI KRNJEVCU. Mogu da dodam još i to da su u isto vreme kada je on učio da svira kod svog oca, harmoniku kod istog majstora još učili i VITOMIR ŽIVOTIĆ, JOVICA PETKOVIĆ i moj prvi učitelj harmonike SLOBODAN JOVANOVIĆ iz Paraćina - rodom iz Velikog Orašja.
Malo sam prošetao ovim sajtom i video da ima dosta korisnih programa.
Javiću se. Ima vremena. Tek sam se registrovao.
POZDRAV SVIMA.
Re: Predstavite se
Pa da otkucam i ja nesto...
Zovem se Milan. Imam 28 godina i zivim u Batajnici. Sa harmonikom se druzim nekih 18 godina. U sedmoj godini mi otac (koji je svirao harmoniku nekad), kupi sintisajzer i ja pocnem da se igram... Brzo sam skinuo Nizamski Rastanak i Uzicko Kolo. Naravno to je sve za mene bila bas igra. U desetoj me upisu u muzicku skolu gde jos uvek dugmetera nije bila dostupna, jer se smatrala "nacionalistickim" instrumentom. A ja sam hteo da ucim nju jer mi je bila lepsa. Cale uzme od jednog drugara klavirnu Weltmeister od 96 basova koji je to pre kupio za sina, al ovaj to nije hteo ni da pogleda. Do petog razreda nize muzicke sam svirao klavirnu harmoniku i svadjao se sa profesorima (najvise sa onima sto su predavali klarinet) kojima je bilo uzasavajuce kada sednem u neku slobodnu ucionicu i sviram narodnjake. U medjuvremenu saznajem da mogu da predjem na dugmetaru ali da bih morao da donosim svoj instrument. Nekako se moji skrpe i otac kupi troglasnu skalu od 120 basova kod pokojnog Todica. E to su bile radosti... Jedva sam cekao da dodjem kuci iz skole da bih uzeo harmoniku. U muzickoj dobijam rusku profesorku, ali raspored koji mi je pokazivala je bio ubu Boze. Keva sazna za neku audiciju u udruzenju estradnih umetnika i izvodjaca u beogradu, odem tamo, odsviram par stvari i prime me. Ne secam se tacno sta sam sve svirao. Pocinjem u udruzenju sa ucenjem kod Branke Krnjevac koja mi postavlja Krnjevcev raspored i pocinje samnom rad u pravcu ka kojem sam dugo tezio. Kod nje sam bio par godina dok nisam dosao do jednog odredjenog nivoa gde sam osetio da mi treba neki drugi pedagog koji je svirac kako bih dalje napredovao. U medjuvremenu dobijam Guerrini Professional 1. Posredstvom Zvakca dolazim kod pokojnog Mice Ivanovica. Kod njega ostajem svega nekoliko meseci. Sto iz finansijskih razloga, a i jednostavno mi nije odgovarao njegov princip rada... Takmicenja me vec tada nisu interesovala, jer mi je bilo bitno samo znanje, a imao sam priliku da shvatim koliko je sve to neposteno, potplaceno itd. Jos imam zahvalinicu sa jednog takmicenja na kojoj su mi se zahvalili na gostovanju, jer sam za taj ziri navodno bio profesionalac. A zahvalnicu su mi poslali kad se sve zavrsilo po jednom decku i rekli mu sta da kaze... U tom periodu sam raduckao u studiu Jugodiska sa Vladom Todosijevicem. Jednom prilikom u razgovoru sa njim i Svetom Miskovicem oni mi predloze da probam da predjem kod Raje Boskovica, za koga ja do tada nikad nisao cuo. Sveta me malo nahvali i ubedi cika Raju da dodjem kod njega da me cuje iako u tom periodu nije bio bas raspolozen za nove ucenike, pogotovu za nekoga ko je vec ucio nesto na drugim mestima. Kad me je cuo, primi mene cika Raja i ja dobijem vrhunskog pedagoga i dobrog drugara. Mnogo puta mi je izlazio u susret i na svakom casu je davao sve od sebe kako bi mi sto bolje preneo znanje. Znate li kako je u pocetku cudan cas kada neko sedi stalno preko puta tebe sa harmonikom na ramenima i u isto vreme ti pokazuje i svira sa tobom? U roku od samo prva dva meseca moja tehnika i sviranje su neverovatno napredovali. Jedino mi je zao sto nisam znao za njega kada sam se hvatao harmonike u desetoj godini.
Sad ucim od ljudi koje prvenstveno smatram drugarima pa tek onda kolegama. Od svakoga ima nesto da se pokupi.
Mogu samo da kazem da je Mladen Isaković u pravu za sve sto je rekao u vezi muzicara. Koliko je tu sujete, zlobe, pakosti, alavosti na pare... Koliko su samo koski iza ledja poturili meni i drugaru matori muzikanti kada smo zajedno pocinjali i gledali da nas "isutiraju" da ne radimo, a ovamo su kao super sa nama. Pojedinci su nam upropastili neke lepe sanse gde bi ljudi culi za nas... Nekima je cak bilo dovoljno da znaju da smo Rajini ucenici i to bez da nas cuju, pa da se odluce da je "bolje" da nas ne zovu. :depkvk: Eto jos uvek se laktam i probijam do svog mesta. Nema se posla kao sto bi trebalo, ali ide na bolje u tom pogledu. Upoznajem neke nove ljude i sirim krug saradnika pa uvek uleti nesto. Mnogo puta mi dodje da bacim harmoniku i promenim zanimanje, ali onda cujem neki dobar forspil ili kolo koje istog momenta moram da skinem i shvatim da je to bolest od koje nema leka.
Uh... Preterah ga. Dosta vise...
Zovem se Milan. Imam 28 godina i zivim u Batajnici. Sa harmonikom se druzim nekih 18 godina. U sedmoj godini mi otac (koji je svirao harmoniku nekad), kupi sintisajzer i ja pocnem da se igram... Brzo sam skinuo Nizamski Rastanak i Uzicko Kolo. Naravno to je sve za mene bila bas igra. U desetoj me upisu u muzicku skolu gde jos uvek dugmetera nije bila dostupna, jer se smatrala "nacionalistickim" instrumentom. A ja sam hteo da ucim nju jer mi je bila lepsa. Cale uzme od jednog drugara klavirnu Weltmeister od 96 basova koji je to pre kupio za sina, al ovaj to nije hteo ni da pogleda. Do petog razreda nize muzicke sam svirao klavirnu harmoniku i svadjao se sa profesorima (najvise sa onima sto su predavali klarinet) kojima je bilo uzasavajuce kada sednem u neku slobodnu ucionicu i sviram narodnjake. U medjuvremenu saznajem da mogu da predjem na dugmetaru ali da bih morao da donosim svoj instrument. Nekako se moji skrpe i otac kupi troglasnu skalu od 120 basova kod pokojnog Todica. E to su bile radosti... Jedva sam cekao da dodjem kuci iz skole da bih uzeo harmoniku. U muzickoj dobijam rusku profesorku, ali raspored koji mi je pokazivala je bio ubu Boze. Keva sazna za neku audiciju u udruzenju estradnih umetnika i izvodjaca u beogradu, odem tamo, odsviram par stvari i prime me. Ne secam se tacno sta sam sve svirao. Pocinjem u udruzenju sa ucenjem kod Branke Krnjevac koja mi postavlja Krnjevcev raspored i pocinje samnom rad u pravcu ka kojem sam dugo tezio. Kod nje sam bio par godina dok nisam dosao do jednog odredjenog nivoa gde sam osetio da mi treba neki drugi pedagog koji je svirac kako bih dalje napredovao. U medjuvremenu dobijam Guerrini Professional 1. Posredstvom Zvakca dolazim kod pokojnog Mice Ivanovica. Kod njega ostajem svega nekoliko meseci. Sto iz finansijskih razloga, a i jednostavno mi nije odgovarao njegov princip rada... Takmicenja me vec tada nisu interesovala, jer mi je bilo bitno samo znanje, a imao sam priliku da shvatim koliko je sve to neposteno, potplaceno itd. Jos imam zahvalinicu sa jednog takmicenja na kojoj su mi se zahvalili na gostovanju, jer sam za taj ziri navodno bio profesionalac. A zahvalnicu su mi poslali kad se sve zavrsilo po jednom decku i rekli mu sta da kaze... U tom periodu sam raduckao u studiu Jugodiska sa Vladom Todosijevicem. Jednom prilikom u razgovoru sa njim i Svetom Miskovicem oni mi predloze da probam da predjem kod Raje Boskovica, za koga ja do tada nikad nisao cuo. Sveta me malo nahvali i ubedi cika Raju da dodjem kod njega da me cuje iako u tom periodu nije bio bas raspolozen za nove ucenike, pogotovu za nekoga ko je vec ucio nesto na drugim mestima. Kad me je cuo, primi mene cika Raja i ja dobijem vrhunskog pedagoga i dobrog drugara. Mnogo puta mi je izlazio u susret i na svakom casu je davao sve od sebe kako bi mi sto bolje preneo znanje. Znate li kako je u pocetku cudan cas kada neko sedi stalno preko puta tebe sa harmonikom na ramenima i u isto vreme ti pokazuje i svira sa tobom? U roku od samo prva dva meseca moja tehnika i sviranje su neverovatno napredovali. Jedino mi je zao sto nisam znao za njega kada sam se hvatao harmonike u desetoj godini.
Sad ucim od ljudi koje prvenstveno smatram drugarima pa tek onda kolegama. Od svakoga ima nesto da se pokupi.
Mogu samo da kazem da je Mladen Isaković u pravu za sve sto je rekao u vezi muzicara. Koliko je tu sujete, zlobe, pakosti, alavosti na pare... Koliko su samo koski iza ledja poturili meni i drugaru matori muzikanti kada smo zajedno pocinjali i gledali da nas "isutiraju" da ne radimo, a ovamo su kao super sa nama. Pojedinci su nam upropastili neke lepe sanse gde bi ljudi culi za nas... Nekima je cak bilo dovoljno da znaju da smo Rajini ucenici i to bez da nas cuju, pa da se odluce da je "bolje" da nas ne zovu. :depkvk: Eto jos uvek se laktam i probijam do svog mesta. Nema se posla kao sto bi trebalo, ali ide na bolje u tom pogledu. Upoznajem neke nove ljude i sirim krug saradnika pa uvek uleti nesto. Mnogo puta mi dodje da bacim harmoniku i promenim zanimanje, ali onda cujem neki dobar forspil ili kolo koje istog momenta moram da skinem i shvatim da je to bolest od koje nema leka.
Uh... Preterah ga. Dosta vise...
-
- 120 basova
- Postovi: 212
- Pridružio se: 01 Jan 1970, 01:00
- Lokacija: Šabac
- Kontakt:
Re: Predstavite se
Da, takvih priča ima mnogo, što se tiče sujete drugih i zabadanja "klinaca pod točkove" da tako kažem. To sam i sam iskusio. Tako ti je to svuda, prosečni i ispodprosečni se udruže u drže se jedni drugih, i ne daju nikom boljem na scenu, jer bi oni automatski ispali. I šta ćeš....
Dobrodošao, Jarić T. Živadine (odličan nick, pozdravi Paju ) i ne daj se, uvek ti preostaje ono, kao i meni i mnogima ovde, da sviraš za svoju dušu, i za prijatelje i drugare, ako ništa drugo. Bori se
Dobrodošao, Jarić T. Živadine (odličan nick, pozdravi Paju ) i ne daj se, uvek ti preostaje ono, kao i meni i mnogima ovde, da sviraš za svoju dušu, i za prijatelje i drugare, ako ništa drugo. Bori se
Re: Predstavite se
Jariću, sokole! Dobar ti uvod. :jdishddf:
Re: Predstavite se
Borba, nego sta. Ja kad nesto zacrtam, moze samo visa sila da me spreci. Evo do pre sat vremena sam bio s Pajom u kafani, Pozdravicu ga sutra, tj danas.