PAOLO SOPRANI
Poslato: 21 Jan 2012, 19:24
Po svemu sudeći, istorija harmonike, onakve kakvu je danas na Balkanu poznajemo, počela je ovako:
(prevod članka dostupnog na http://www.incamerano.net/ecastle.html (1. deo) i http://www.incamerano.net/castlesidebar2.html (2. deo))
Rađanje meha i život harmonike
Erik Heintz, jul 2006.
1863. godine, jedan umorni austrijski hodočasnik na putu ka dugo očekivanom odredištu Loreto, zaustavio se da prenoći u blizini grada Castelfidardo. Posle 1000 km puta od svoje domovine, (puta na koji se odlučio) da bi se posklonio statui Crne Bogorodice, odlučio je da se zaustavi kod jedne male, seljačke kuće i da zamoli za prenoćište.
U toj kući su živeli Antonio i Lucia Soprani, koji su vrlo rado primili tog posetioca - stranca. Kad se osvežio, hodočasnik je izvadio jednu čudnu kutiju koja je proizvodila zvukove tako kako porodica Soprani nikad ranije nije čula, jer je (hodočasnik) vrlo umešno svirao na tom instrumentu s mehom.
Soprani-jevi sinovi bili su očarani ovim novim otkrićem, posebno najstariji sin Paolo, koji je sa strahopoštovanjem sedeo i slušao nove zvukove koje je ispuštala ova čudna, drvena naprava.
Primetivši kod Paolo-a izuzetan interes, hodočasnik mu ju je poklonio. Paolo je odmah počeo da rasklapa novi instrument, u pokušaju da vidi kako on radi.
Iako priča može biti klasifikovana kao legenda, susret, do koga je zaista došlo negde u području Castelfidardo-a, smatra se za prvu pojavu accordion-a ili fisarmonica-e (harmonike) u Italiji, koja je dovela do velikog procvata industrije u regionu Marche.
Soprani je prvo kod kuće napravio malu radionicu za izradu harmonika, a potom otvorio i fabriku u centru grada. Njegov cilj nije bio da pravi nove modele, nego da usavrši oroginalni, bečki patent Cyril-a Damian-a, čineći ga esteski privlačnijim i sa bogatijim zvukom, kako bi ga lakše uveo u italijansku narodnu muziku.
Sećajući se susreta s hodočasnikom, ispred crkve u Loreto-u, Paolo je počeo da nudi svoj proizvod putnicima koji su dolazili iz cele Evrope. Soprani-jeva inovacija je postala vrlo popularna i njegova fabrika je procvetala.
Rast industrije harmonike u Castelfidardo-u izazvao je i druge inovatore da ga slede. Ubrzo su nikle fabrike u obližnjoj Macerata-i, Stradella-i, Camerano-u, pa čak i nekoliko novih u samom Castelfidardo-u, uključujući i fabriku (Paolo-vog) brata Settimio-a, 1872. godine.
Narudžbine su stizale iz cele Italije i iz Amerike, gde je poznati zvut harmonike utaživao nostalgiju imigranata iz Italije. Potražnja je Soprani-ju dala mogućnost da se proširi. U 20. veku, uz pomoć sinova Luigi-a i Achille-a, (Paolo) Soprani je otvorio novu fabriku u kojoj je odmah zaposlio 400 radnika iz cele provincije.
Zahvaljujući svojim inovacijama, (Paolo) Soprani je bio začetnik industrijske revolucije u Castelfidardo-u i okolini, gde je industrija harmonike postala pokretač regionalne ekonomije. (Paolo) Soprani je umro 1918., u 73. godini,ostavljajući fabriku sinovima. Ali, njegovo nasleđe je rasejano po regionu Marche, u mnogobrojnim fabrikama osnovanim posle njegove.
(kraj prevoda)
Prevod, možda, nije stilski najbolji, ali, može se steći nekakav utisak o razvoju događaja u periodu obuhvaćenom tekstom.
(prevod članka dostupnog na http://www.incamerano.net/ecastle.html (1. deo) i http://www.incamerano.net/castlesidebar2.html (2. deo))
Rađanje meha i život harmonike
Erik Heintz, jul 2006.
1863. godine, jedan umorni austrijski hodočasnik na putu ka dugo očekivanom odredištu Loreto, zaustavio se da prenoći u blizini grada Castelfidardo. Posle 1000 km puta od svoje domovine, (puta na koji se odlučio) da bi se posklonio statui Crne Bogorodice, odlučio je da se zaustavi kod jedne male, seljačke kuće i da zamoli za prenoćište.
U toj kući su živeli Antonio i Lucia Soprani, koji su vrlo rado primili tog posetioca - stranca. Kad se osvežio, hodočasnik je izvadio jednu čudnu kutiju koja je proizvodila zvukove tako kako porodica Soprani nikad ranije nije čula, jer je (hodočasnik) vrlo umešno svirao na tom instrumentu s mehom.
Soprani-jevi sinovi bili su očarani ovim novim otkrićem, posebno najstariji sin Paolo, koji je sa strahopoštovanjem sedeo i slušao nove zvukove koje je ispuštala ova čudna, drvena naprava.
Primetivši kod Paolo-a izuzetan interes, hodočasnik mu ju je poklonio. Paolo je odmah počeo da rasklapa novi instrument, u pokušaju da vidi kako on radi.
Iako priča može biti klasifikovana kao legenda, susret, do koga je zaista došlo negde u području Castelfidardo-a, smatra se za prvu pojavu accordion-a ili fisarmonica-e (harmonike) u Italiji, koja je dovela do velikog procvata industrije u regionu Marche.
Soprani je prvo kod kuće napravio malu radionicu za izradu harmonika, a potom otvorio i fabriku u centru grada. Njegov cilj nije bio da pravi nove modele, nego da usavrši oroginalni, bečki patent Cyril-a Damian-a, čineći ga esteski privlačnijim i sa bogatijim zvukom, kako bi ga lakše uveo u italijansku narodnu muziku.
Sećajući se susreta s hodočasnikom, ispred crkve u Loreto-u, Paolo je počeo da nudi svoj proizvod putnicima koji su dolazili iz cele Evrope. Soprani-jeva inovacija je postala vrlo popularna i njegova fabrika je procvetala.
Rast industrije harmonike u Castelfidardo-u izazvao je i druge inovatore da ga slede. Ubrzo su nikle fabrike u obližnjoj Macerata-i, Stradella-i, Camerano-u, pa čak i nekoliko novih u samom Castelfidardo-u, uključujući i fabriku (Paolo-vog) brata Settimio-a, 1872. godine.
Narudžbine su stizale iz cele Italije i iz Amerike, gde je poznati zvut harmonike utaživao nostalgiju imigranata iz Italije. Potražnja je Soprani-ju dala mogućnost da se proširi. U 20. veku, uz pomoć sinova Luigi-a i Achille-a, (Paolo) Soprani je otvorio novu fabriku u kojoj je odmah zaposlio 400 radnika iz cele provincije.
Zahvaljujući svojim inovacijama, (Paolo) Soprani je bio začetnik industrijske revolucije u Castelfidardo-u i okolini, gde je industrija harmonike postala pokretač regionalne ekonomije. (Paolo) Soprani je umro 1918., u 73. godini,ostavljajući fabriku sinovima. Ali, njegovo nasleđe je rasejano po regionu Marche, u mnogobrojnim fabrikama osnovanim posle njegove.
(kraj prevoda)
Prevod, možda, nije stilski najbolji, ali, može se steći nekakav utisak o razvoju događaja u periodu obuhvaćenom tekstom.