Jedan muzički instrument, za koji se može reći da i on predstavlja na izvestan način idejne i koncepcijske korene nastanka harmonike, jer je imao meh za duvanje i dirke za sviranje, zvao se "aeolidikon" (eng. aeolidicon). Konstruisao ga je oko 1800. godine Ešenbah (Eschenbach) u Hanburgu. Naredni modeli instrumenta na bazi slobodnih jezičaka koji su bili preteče harmonike imali su egzotična imena: "melodeon" (eng. melodeon), "aerofon" (eng. aerophone), "fisharmonika" (eng. physharmonica), "uranion" (eng. uranion), "terpodion" (eng. terpodion), "organo - violin" (eng. organo - violine), "aeolin" (eng. aeoline), "melofon" (eng. melophone), "organ - ekspresif" (eng. orgue - expressif), "serafin" (eng. seraphine) i druga.
Razvoj dovodi do instrumenata različite veličine i oblika, od usnog duvanja vazduha, preko nožnog do ručnog meha za duvanje, od drvenih do metalnih jezičaka, uz stalno poboljšavanje melodičnosti i tonskih karakteristika. Od instrumenta sa nožnim pokretanjem meha nastaje "harmonijum" ili "jezičak - orgulje", a od instrumenta sa ručnim pokretanjem meha "akordion" (eng. accordion) i "koncertina" (eng. concertina), i sa usnim duvanjem "harmonika" (eng. harmonica) ili "usne orgulje" (eng. mouth - organ).
Prvi model i prototip svog instrumenta 1821. godine, Kristijan Ludvig Bušman je nazvao "aura" (nem. aura). Sledeći instrument sa mehom i dirkama Bušman je nazvao najpre "ručna aeolina" (nem. hand - aeoline), a nešto kasnije "koncertina" (nem. konzertina). To ime se zadržalo i do dan danas. Kiril Demijan koji je patentirao harmoniku 1829. godine, učinio je to pod imenom "akordion" (eng. accordion). Čarls Vitston koristio je za svoj patent simfonijuma naziv "symphonium".
U nekim zemljama koriste se vrlo često humoristična imena za harmoniku. Tako se u SAD harmonika naziva i "plisirani klavir" (eng. pleated piano), "stomačni put" (eng. stomach steinway) i "trbušna jabuka" (eng. belly baldwin). U Francuskoj klavirska harmonika zove se "klavir sa naramenicama". Zbog karakterističnog zvuka koncertina ima ime "koncert vrištač" (eng. concert screamer) ili "stalni vrištac" (eng. constant screamer). Lista imena koja se koriste u različitim krajevima sveta, veoma je duga i odnosi se na različite vrste i tipove harmonika, kao što pokazuje i spisak nekih od naziva:
- Akkordeon (akordeon) - nemački naziv
handharmonika (hand harmonika) - nemački naziv za "ručnu" harmoniku
Klavier - harmonika (klavir harmonika) - nemački naziv za klavirsku harmoniku
Accordion (akordion) - engleski naziv
Piano Accordion (piano akordion) - engleski naziv za klavirsku harmoniku
Chromatic Accordion (hromatik akordion) - engleski naziv za harmoniku dugmetaru
Accordeon (akordeon) - francuski naziv
Acordeao (akordeao) - portugalski naziv
Acordeon (akordeon) - španski naziv
Akordeon (akordeon) - češki naziv
Harmonika - srpski naziv
Dragspel (dragšpel) - švedski naziv za harmoniku dugmetaru
Handklaver (handklaver) - švedski naziv za klavirsku harmoniku
Hanuri (hanuri) - finski naziv
Fisarmonica (fisarmonika) - italijanski naziv
Baяn (bajan) - ruski naziv za harmoniku dugmetaru
Garmon (garmon) - ruski naziv koji se koristi u nekim krajevima Rusije i zemljama bivšeg SSSR-a
Garmonika (garmonika) - ruski naziv
Garmoška (garmoška) - ruski narodni naziv
Talьanka (taljanka) - ruski naziv za jednorednu dijatonsku harmoniku
Armonikata (armonikata) - makedonski naziv
Draegenkammarorgel (dragenkamarorgel) - naziv koji se korsiti u nekim krajevima Švajcarske
Schwyzerorgeli (švicerorgeli) - švajcarski naziv
Dragharmonika (dragharmonika) - naziv koji se korsiti u Skandinaviji
Bosca Ceol (boka keol) - irski naziv
Button Accordion (buton akordion) - engleski naziv za harmoniku dugmetaru
Mello - Piano (melo piano) - australijski naziv za klavirsku harmoniku
Melodion (melodion) - internacionalni naziv za jednorednu dijatonsku harmoniku
Sun Fin Chin (sun fin čin) - kineski naziv
Trekharmonika (trekharmonika) - holandski naziv
Monika (monika) - holandski naziv nastao skraćivanjem naziva harmonika
Trekspil (trekšpil) - norveški naziv
Trekzak (trekzak) - belgijski naziv
Gombos (gomboš) - madjarski naziv
Gombos Harmonika (gomboš harmonika) - madjarski naziv za harmoniku dugmetaru
U razvojnim etapama instrumenta, nastala su neka imena kao što su:
- Aeoline (aeoline)
Aeolidicon (aeolidikon)
Aerophone (aerofon)
Organo violine (organo violine)
Orgue - Expressif (orgulje - ekspresiv)
U svetu postoje imena harmonike koja su vezana za pojedine vrste i tipove instrumenta.
- Anglo Concertina (anglo koncertina) - engleski naziv za englesku koncertinu
Anglo - German Concertina (anglo - dzerman koncertina) - engleski naziv za anglo - nemačku koncertinu
Bandoneon (bandoneon) - internacionalni naziv za bandoneon
Button Box (batn boks) - engleski naziv za malu dijatonsku harmoniku
Kemnitzer Koncertina (kemnicer koncertina) - nemački naziv za nemačku koncertinu
Concertina (koncertina) - engleski naziv za koncertinu
Duet Concertina (duet koncertina) - engleski naziv za duet koncertinu
English Concertina ( ingliš koncertina) - engleski naziv za englesku koncertinu
German Concertina (dzerman koncertina) - engleski naziv za nemačku koncertinu
Koncertina - srpski naziv za koncertinu
Pedalovka - ruski naziv za harmoniku sa nožnim pokretanjem meha
Tina (tina) - skraćeni naziv nastao skraćivankjem reči koncertina na više jezika
Zieharmonika (ziarmonika) - nemački naziv za harmoniku sa mehom
Squashbox (skuožboks) - naziv koji se koristi u Južnoj Africi za koncertinu
Različite vrste harmonika prisutne su u raznim krajevima sveta i narod iz tih regiona davao je ime instrumentu svojim jezikom a prema sopstvenim asocijacijama. Tako su nastala imena:
- Buzika (buzika)
Box (boks)
Harmonieflute (harmonieflute)
Lindanda (lindanda)
Lootspill (lutšpil)
Melophone (melofon)
Music box (muzik boks)
Organetto (organeto)
Polka Box (polka boks)
Realejo (realejo)
Sanfona (sanfona)
Uranion (uranion)
Seraphine (serafin)
Squeezebox (skuizboks)
Steirisch (štairiš)
Transichord (transikord)
Harmonika je instrument čiji se naziv menja od regiona do regiona više od bilo kog drugog muzičkog instrumenta. Samo u Belgiji se pored naziva "trekzak" koristi više imena za harmoniku, a to su:
- Harmonica 8harmonika)
Harmoneon (harmoneon)
Terodion (terodion)
Trek (trek)
Trekorgel (trekorgel)
Trekbuul (trekbul)
Trekker (treker)
Rekorgel (rekorgel)
Knieharmonika (kniharmonika) i
Serinette (serinete)
Pored uobičajenih imena za harmoniku koja se korsite u Rusiji (bajan, garmon, garmonika, garmoška, taljanka) postoji i niz drugih imena koja bliže odredjuju vrstu i tip harmonike, a posebno region u kome je nastala ili u kome se proizvodi:
- Venka - bečka jednoredna dijatonska harmonika
Vjatskaja - model nastao u Vjatskoj guberniji, sa 16 dirki i tri basa
Flejtina - francuski model harmonika M. Bernarda
Čerepovka - harmonika koja se proizvodi u Čerepovcu
Rusjanka - harmonika iz 1860. godine proizvedena u gradu Eljcu
Vologodskaja - jednoredna harmonika nastala u Vologodskoj guberniji
Bologoevskaja - model jednoredne harmonike iz Novgorodske gubernije
Peterburgskaja - dvoredna harmonika razvijena u Sankt Peterburgu
Saratovskaja - moderna koncepcija harmonike razvijena u Saratovu
Livenka - harmonika koju su proizvodili seljaci u okolini grada Livni
Rojaljnaja - klavirska harmonika, kako se naziva u Tulskoj guberniji, po tome što se klavir na ruskom naziva rojalj
Eleckaja odnorjadnaja - jednoredna harmonika iz Orlovske gubernije
Akrobatičeskaja - harmonika za estradni cirkus
Čerepaški - mala cirkuska harmonika
Beloborodovskaja - harmonika konstruktora Beloborodova
Sibirskaja fisovaja - harmonika nastala na severnom Uralu i Sibiru
Pšine - model azijske harmonike
Smolenskaja - harmonika razvijena u Smolenskoj guberniji
Tatarskaja - harmonika koja se proizvodila u Tatarstanu
Analizom naziva za harmoniku na različitim jezicima i u različitim regionima, vidi se da Srbi imaju naziv "harmonika" , koji nije široko rasprostranjen, jer se pod tim imenom u svetu uglavnom podrazumeva usna harmonika. "Harmonika", prema opštem mišljenju eminentnih umetnika nije adekvatan naziv za instrument, koji se kod nas pod tim imenom podrazumeva. To je opšti naziv, koji se odnosi na sve vrste i tipove harmonika, pa je potrebno zbog preciznosti u izražavanju uz njega dodati i pridev, klavirska ili dugmetara. Posebno je grub naziv "harmonika dugmetara" koji je kod nas uobičajen. Instrumentalista koji svira na harmonici naziva se harmonikaš. I taj naziv je bez dovoljno estetskog izraza, pa asocira više na muzikante koji sviraju pod vašarskim šatorima i kafanama nego na akademski obrazovane izvodjače i koncertne umetnike. Zbog toga je u našem školskom sistemu kao kvalifikacija učenika na diplomi uveden naziv "akordeonist" koji nije potpuno adekvatan, čak je malo i usiljen, jer mi harmoniku ne zovemo akordeon.
Verovatno bi se internacionalizacijom imena instrumenta prevazišli problemi njegovog naziva, kako u raznim krajevima sveta, tako i kod nas. Internacionalna udruženja i organizacije eksperata za harmoniku bi mogle da daju svoj doprinos rešenju ove problematike. Jedna od karakteristika, koja je dosta izraženija kod harmonike nego kod drugih muzičkih instrumenata, jeste različito shvatanje mesta i uloge instrumenta u muzičkoj kulturi raznih naroda. Samo ime instrumenta, tip i model harmonike, konstrukcijsko rešenje, tehnika izvodjenja, muzički žanr koji se najviše svira i popularnost u velikoj meri vezani su za odredjene narode i geografska područja sveta.
Tekst: Ljubomir Lukić