Znacajne licnosti u istoriji razvoja harmonike
Poslato: 13 Apr 2013, 20:07
(Harmonika fascinantna prica - Dr Ljubomir Lukic)
Harmonika se od samog pocetka pa do danas proizvodi prvenstveno tehnologijom rucne izrade. Kada se govori o industriskoj proizvodnji harmonika, tu se misli o maloseriskoj proizvodnji pojedinih delova i ugradbenih komponenta, primenom specijalizovanih alata i tehnologija. Takva ozbiljnija industrijska proizvodnja harmonika pocinje u drugoj polovini XIX-tog veka i to najcesce u okviru porodicnih delatnosti. Mnoga od tih prvih porodicnih imena u proizvodnji harmonika su poznata i danas. Industrisku proizvodnju celicnih jezicaka, za stvaranje tonova oscilovanjem, osvojio je Matias Honer ( Matthijas Hohner ) u svojoj fabrici harmonika u Trosingenu u Nemackoj 1857. godine. Paolo Soprani pocinje proizvodnju harmonika 1872. godine u Kastelfidardu, malom italijanskom gradu nedaleko od Ankone, a Mariano Dalape (Mariano Dallape) u Stradeli kraj Pavije, juzno od Milana, 1876. godine, takodje u Italiji. Ova tri imena predstavljaju licnosti od epohalnog znacaja za istoriju razvoja i proizvodnju harmonika u svetu.
(Autor se opredelio, izmedju mnostva istrazivaca i konstruktora, da posebno istakne samo tri coveka koji zasluzuju pocasno mesto u istorijatu razvoja harmonike. Podaci vezani za zivot i rad Mariana Dalapea su najvecim delom uzeti iz dokumentacije o osnivanju i razvoju fabrike Mariano Dallape e Figlio iz Stradele u Italiji. Informacije o zivotu Paola Sopranija poticu iz dokumentacije Museo Internazionale della Fisarmonica Castelfidardo u Italiji, dok su glavni izvori podataka o Matiasu Hohneru, dokumenti i publikacije o razvoju firme Mathias Hohner AG iz Trosingena u Nemackoj)
Harmonika se od samog pocetka pa do danas proizvodi prvenstveno tehnologijom rucne izrade. Kada se govori o industriskoj proizvodnji harmonika, tu se misli o maloseriskoj proizvodnji pojedinih delova i ugradbenih komponenta, primenom specijalizovanih alata i tehnologija. Takva ozbiljnija industrijska proizvodnja harmonika pocinje u drugoj polovini XIX-tog veka i to najcesce u okviru porodicnih delatnosti. Mnoga od tih prvih porodicnih imena u proizvodnji harmonika su poznata i danas. Industrisku proizvodnju celicnih jezicaka, za stvaranje tonova oscilovanjem, osvojio je Matias Honer ( Matthijas Hohner ) u svojoj fabrici harmonika u Trosingenu u Nemackoj 1857. godine. Paolo Soprani pocinje proizvodnju harmonika 1872. godine u Kastelfidardu, malom italijanskom gradu nedaleko od Ankone, a Mariano Dalape (Mariano Dallape) u Stradeli kraj Pavije, juzno od Milana, 1876. godine, takodje u Italiji. Ova tri imena predstavljaju licnosti od epohalnog znacaja za istoriju razvoja i proizvodnju harmonika u svetu.
(Autor se opredelio, izmedju mnostva istrazivaca i konstruktora, da posebno istakne samo tri coveka koji zasluzuju pocasno mesto u istorijatu razvoja harmonike. Podaci vezani za zivot i rad Mariana Dalapea su najvecim delom uzeti iz dokumentacije o osnivanju i razvoju fabrike Mariano Dallape e Figlio iz Stradele u Italiji. Informacije o zivotu Paola Sopranija poticu iz dokumentacije Museo Internazionale della Fisarmonica Castelfidardo u Italiji, dok su glavni izvori podataka o Matiasu Hohneru, dokumenti i publikacije o razvoju firme Mathias Hohner AG iz Trosingena u Nemackoj)