
Ljubisa Pavkovic, rodjen 14. juna 1947. godine u Beogradu, poceo je da svira jos od svoje pete godine. Velika ljubav prema harmonici i neverovatan dar odmah su poceli da se ispoljavaju. Od ranog detinjstva prepusta se muzici i muzickom stvaralastvu, neprestano svirajuci, tragajuci mozda i nesvesno za svojim stilom. Svoj muzicki zivot zapocinje u muzickoj skoli "Vatroslav Lisinski", preko srednje muzicke skole "Stevan Mokranjac", da bi se kao osamnaestogodisnjak obreo u KUD-u "Vukica Mitrovic" koji je bio rasadnik mladih talenata. Tu postize svoje prve uspehe medju kojima je svakako i ucesce na Medjunarodnom festivalu u Dizonu 1966. godine, gde u konkurenciju ucesnika iz 25 zemalja osvaja prvo mesto.
Godine 1970. postaje clan Narodnog orkestra RTB-a, a od 1981. godine i njegov umetnicki rukovodilac. Pod njegovim "budnim okom" orkestar dobija poseban, autentican ton i interpretativnu efektnost i izrasta u nas najreprezentativniji orkestar narodne muzike.
Tokom svoje duge i plodonosne karijere ucestvuje na mnogobrojnim koncertima i festivalima u zemlji i inostranstvu medju kojima su i Medjunarodni festival podunavskih zemalja, festival u Amsterdamu, gde nastupa kao predstavnik Radio Beograda. Nosilac je Estradne nagrade Srbije, Statusa istaknutog umetnika, godisnje nagrade Radio Beograda 1991. godine, kao i mnogih drugih nagrada na festivalima i kulturnim manifestacijama. Najvece priznanje, dodeljeno Ljubisi Pavkovicu, kao kruna dugogodisnje karijere jeste Srebrni disk za izvedenu muziku sa Balkana na Medjunarodnom festivalu bajana (harmonika) u Moskvi, 1999. godine, koju mu je urucio Fridrih Lips, sef katedre Moskovske muzicke akademije, jedan od najvecih muzickih autoriteta u svetu. U 2007. godini dobitnik je prestizne nagrade Kulturno prosvetne zajednice grada Beograda "Zlatni beočug". Za svoj dugogodisnji rad i ostvarenja u muzici nagradjen je priznanjem "Maestro internacional" za 2008. godinu koju dodeljuje Medjunarodni muzicki centar iz Beograda pod pokroviteljstvom Ministarstva za kulturu Republike Srbije i Skupstine grada Beograda.
Za potrebe Radio Beograda ostavio je nebrojeno snimaka najlepsih pesama i igara koji se cuvaju u Fonoteci Radio Beograda kao nacionalno blago. Svoje ogromno znanje i iskustvo utkao je u pedagoski rad u okviru Narodnog orkestra ali i van njega, prenoseci ga nesebicno na svoje mlade kolege i ucenike. Mnogi od njih osvajali su brojne nagrade na takmicenjima i festivalima. Snimio je veliki broj diskografskih izdanja (LP, CD, DVD) svirajuci ne samo muziku Balkana nego i kompozicije poznatih svetskih autora, saradjujuci tako sa nasim eminentnim i poznatim muzicarima svih zanrova.
Ceo svoj umetnicki zivot posvetio je izucavanju balkanskog folklora, otkrivajuci njegove tajne, negujuci njegove autenticne muzicke vrednosti i lepotu. Svojim izvanrednim darom, muzikalnoscu, prefinjenim senzibilitetom muziciranja i vrhunskim interpretacijama postao je neprikosnoveni autoritet, dajuci tako umetnicki pecat nacionalnom stvaralastvu, baveci se njime predano, dosledno i casno.